https://www.youtube.com/watch?v=O6crchnAYaM

”Jureći ljubav hvatao sam samo kraj…” Veliki deo naših života sačinjava potraga za ljubavlju, hteli to da priznamo ili ne. I to nije neobično. Čovek je biće ljubavi i želi da voli i da da ljubav. Ponekad u toj potrazi naletimo na različite ljude za koje se vežemo ali naš odnos nikako da profunkcioniše. I pun je lepih, ali mnogo više ima trenutaka u kojima nam se ne sviđa kako se stvari odvijaju, kako smo tretirani, koliko poštovani i voljeni…Ipak, uprkos toj nefunkcionalnosti takvi odnosi  opstaju i često nisu u pitanju meseci, već godine. Kao da ste u nekoj ”upali-ugasi” vezi. Jedna strana u ovakvom odnosu mnogo više trpi i često biva depresivna, niskog samopouzdanja/samopoštovanja, niskog vrednovanja sebe. I vrti se u začaranom krugu. Tu obično dospe kod psihologa pitajući se šta je snašlo. Ovo je tekst namenjen svima onima koji su nekakvim vrstama odnosa koji ne napreduju, a koje ne mogu da prekinu i gde postoji osoba koja se uporno vraća u njihove živote, bez naznaka da će tu ostati trajnije.

Prva stvar koja se nama ljudima ne sviđa jeste da smo i mi odgovorni za nekakav odnos, a ne isključivo taj neko ko nam se tako uvek vraća i ”muči ” nas. To je prva teška stvar koju generalno ne želimo da prihvatimo, a to je da je odgovornost i na nama. Sad koliki stepen, to nije ni važno, ali često imamo izbore da nešto uradimo ili ne uradimo. Kada nas neko pozove, možemo jednostavno da se ne javimo. Ali uglavnom to ne učinimo. Radoznalost je ubila mačku. Da li samo radoznalost? Često percipiramo život dosadnim, pa je bolje da se bilo šta, pa makar i negativno dešava. Treći razlog je što naša uverenja o ljubavi i naša struktura ličnosti tako savršeno odgovara strukturi koja nas ”progoni”. U prošlom tekstu sam pisala o alter egu sa kojim ne možemo da prekinemo tako lako vezanost, a sada bih se osvrnula i na nešto što se zove narcističko-mazohistička veza. Vrlo je verovatno da osoba koja se na ovakav način ”pridiže iz mrtvih” i iznova i iznova vraća u vaš život, ima elemente narcizma, a mi iako nam tu nešto ne odgovara ostajemo, iz pomalo mazohističkog poriva da se nesvesno nekom potčinimo, potpuno prepustimo i na neki način uživamo u toj ”slatkoj patnji”. Kada smo na seansama dolazili do ovakvih otkrića, za ljude je to bilo užasno šokantno. Teško da su mogli da prihvate svoj deo ličnosti i odgovornosti u ovakvom odnosu.  Ko bi želeo da pati? I mazohizam se nekako uvek povezuje sa time da uživamo da nas neko bičuje ili bije. Mazohizam može imati razne, vrlo suptilne forme. ”Svaka bol je meni draga, sve dok je od tebe”- da li vam ovo zvuči poznato. Ili, volela ga je toliko da je bila spremna da učini sve? Malo smo i medijski i bajkovito bili pothranjivani tokom odrastanja sa ovim. Da li mazohizam onda znači i potpuno predavanje nekome, bez postavke jasnih granica (jer da smo ih imali, ne bismo došli do tih razmera nekog odnosa)? Često je tako. Sem toga,nije teško biti fasciniram narcističkim strukturama, jer oni vrlo dobro znaju kako da to i ostvare.

Sada kada znamo udeo naše odgovornosti, hajde da se vratimo na to ”Zašto se on/a meni vraćaju u život iznova i iznova?”.  Ove osobe imaju tendenciju da se ponavljaju i pojavljuju kroz isti broj ljubavnika iznova i iznova. Odgovara im to što su to poznate osobe, gde su se već pokazali, nego da su to neke osobe koje tek treba da upoznaju i ponovo dokazuju. Dok su sa jednom osobom, većina njih ostaje verna toj osobi, ali vrlo brzo im postaje dosadno ili se ne osećaju komforno kako odnos napreduje, osećaju se ugroženim i onda nestanu, da bi se nakon nekog vremena ponovo javili. Sa psihološke tačke gledišta, ovakvim ljudima nedostaje ono što u psihologiji zovemo objektna konstantnost. Objektna konstantnost označava našu sposobnost da održimo pozitivna osećanja prema nekoj osobi, iako smo ljuti na nju povodom nečega što je uradila ili iako nam trenutno u odnosu sa njom ne ide baš najbolje, kao i da održimo odnos sa njom ako nam ona nije fizički dostupna (”daleko od očiju, daleko od srca”). Ovakve osobe sa naricističkom strukturom to jednostavno ne poseduju. Onda kada malo zagusti, postane loše, kada se osećaju na neki način ugroženo, ”ranjeno”, gube pozitivna osećanja prema osobi sa kojom su u vezi, a što je još gore imaju obično i nisku frustracionu toleranciju, pa ni ne žele da se trude, već radije pribegavaju ”lakšem rešenju” i odlaze. Pošto su dobri šarmeri, uvek imaju kome da se vrate i tako prolaze kroz isti ciklus dugo vremena. Od svakoga uzmi samo najbolje-otprilike bi bio taj moto, a ljudi su zamenljivi. Ljubav često ne vide onako kako to vidi druga strana, već kao neku vrstu prijatnog osećanja, ali koje mogu da ostvare i sa još nekim sem sa vama. Dok je on/ona vama jedini,ovoj vrsti narcisa ste vi uglavnom jedini, ali najčešće u tom trenutku.U sledećem…ko to zna… Ovo ukazuje na smanjenu empatiju i posmatranje stvari isključivo i samo iz svoje perspektive. Zato su ovakvi odnosi najčešće izuzetno iscrpljujući.

U praksi se uglavnom ovakav odnos u nekom trenutku prekida na dva načina. Prvi je prekid od strane osobe koja trpi i prekidom od strane narcističke strukture, koja na primer uznapreduje u svom životu na društvenoj lestivici i u skladu sa tim i izabere ”nove” osobe.

Ovo bi bio jedan od pokušaja objašnjenja ovakvih ”upali-ugasi” odnosa i njihove dinamike. Na nama je da izaberemo šta želimo. Sigurna sam da je to što ste osetili sa vašim osobama bilo zaista onako kako ste i mislili, ali da vaša srodna duša pobegne čim se oseti nesrećno, ugroženo ili dosadno, čim nema onog početnog sjaja. Zapitajte se da li želite ovakav odnos i šta on za vas znači i dokle je vaša granica? Imate li je uopšte? Sve je u redu, dok smo mi sa sobom u redu i znamo svrhu onoga što činimo. Velika istina jeste i da odnos može biti u redu, samo ako su obe strane dobro same sa sobom, ili ako su spremne da posvećeno rade na sebi.